четвртак, 6. октобар 2011.

Program Komunističke partije




Uvod
Srbija se početkom 21. veka nalazi na tragičnoj raskrsnici. Posle niza koordiniranih akcija u
zemlji i iz inostranstva na vlast je došla sadašnja garnitura koja je instalirala varvarski, primitivni kapitalizam. Srušena je Jugoslavija, a u toku je rušenje Srbije. Sistemska kriza zahvatila je sve segmente našeg društva uslovljavajući drastičan pad industrijske I poljoprivredne proizvodnje. Materijalno raslojavanje i gubitak socijalno-ekonomskih prava dovelo je radne ljude u neizdržljiv položaj. Oštro se produbljuju protivrečnosti između rada i kapitala, odnosno između novih bogataša i ogromne većine radnog naroda. Međunarodni položaj Srbije je ponižavajući zahvaljujući podaničkim potezima vlasti.
Kolonizacija zemlje izaziva sve češće proteste časnih i patriotskih slojeva stanovništva.
Nalazimo se u vremenu dovršetka pljačke društvene i državne imovine stečene višedecenijskim radom miliona radnih ljudi. Raspad socijalističkog sistema u Evropi i Jugoslaviji nastao je uz konfuziju - ideološku, organizacionu i kadrovsku komunističkih partija u tim zemljama. Socijalizam je izgubio istorijsku inicijativu i to ne samo u ekonomiji, već i u čvrstoj povezanosti ličnosti, društva, države i stremljenja visokim idealima istine, pravde, ravnopravnosti svih građana nezavisno od svoje vere, nacije i boje kože. U razvijenoj fazi socijalizma došlo je do pojednostavljenja socijalističke ideje.
Nastao je raskorak između narastajućih potreba građana i dostignutih rezultata naučno-tehničkog razvoja. Nekritički je preuzet model zapadnog društva u oblasti proizvodnje i potrošnje. Praktična organizacija u socijalističkom društvu nije dovoljno iskoristila visoku motivisanost kroz stimulacije nosilaca razvoja i pokretača proizvodnje.
U pripremnoj fazi razbijanja Jugoslavije i kasnije Srbije uništavana je državna i društvena
svojina, a onda izvršena privatizacija. Tome se nije suprotstavila ni radnička klasa koja je pod snažnom uvezenom propagandom porazila samu sebe. Kao proizvod moderne ideje sa čovekom iznad vere, rase i jezika jaka Jugoslavija mogla je izdržati bitku sa vremenom, tržištem i kapitalom. Nažalost, zato je I uništena. Strele otrovne propagande usmerene su pre svega prema omladini rađajući u njoj masovnu apatiju i sumnju u mogući preobražaj zemlje. Nedostatkom svežih i energičnih mera državnog aparata srušen je osnov zdrave ekonomije – etika časnog i ozbiljnog rada.
Posle 2000. godine potcenjuje se radnička klasa i okrivljuje za kočenje “reformi”, odnosno
privatizacije i slobodnog tržišta koje je potpuno prepušteno strancima. Uništavanjem krupne industrije I poljoprivrednih kombinata u procesu privatizacije razbijeni su radnička klasa i stvaralačka inteligencija čime je eliminisana snaga zaposlenih.
Od 1990. godine srozan je ugled i autoritet države. Dolazi do značajne političke apatije
amorfnosti društva u kome stvaralački slojevi nemaju nikakvih praktičnih poluga uticaja na vlast niti na realni politički sistem. Postali smo društvo bez nade što je gore od bilo kakvog nezadovoljstva.
Nametnuta je zapadna internacionalna demokratija kao liberalna vrednost kojom se ruše nacionalni suvereniteti. Široki slojevi radnika nisu se više osećali vlasnicima rezultata svog rada. Sredstva za rad otišla su u ruke nove oligarhije.

Promenom Ustava i donošenjem niza novih zakona nestao je socijalizam u izvornom obliku.
Postojeće komunističke partije, slabe i međusobno konfrontirane, konačno su izbrisane iz registra u januaru 2010. godine

Svet i Srbija
Dvadeseti vek prošao je u principijelnoj borbi kapitalizma i socijalizma. U zemljama bivšeg
SSSR-a i socijalističke zajednice uključujući Jugoslaviju pad socijalizma samo je privremenog karaktera.
Restauracija kapitalizma u ovim zemljama ima suviše negativnih rešenja da bi ih narod, naviknut na široka prava u socijalizmu, prihvatio. Kapitalizam je takvo društvo u kome su materijalna i duhovna proizvodnja potčinjeni tržišnim zakonima dobijanja maksimuma dobiti, uvećanja kapitala i njegovog bezgraničnog rasta. Novac je jedini regulator odnosa, jedini kriterijum vrednosti u društvu. Borba za tržište pretvorila se u oružane konflikte u kojima su iscrtane nove granice država.
Razvijene su nove metode eksploatacije čoveka nad čovekom i kolonizacije naroda i država.
Imperijalistička globalizacija, sa svojom informacionom prašinom, prikazala je protivurečnosti rada I kapitala kao “rat civilizacija “. U suštini sakriveni su egoizam, nasilje, bezduhovnost i kosmopolitizam u rđavom smislu. Rezultat je bogaćenje grupe kapitalističkih zemalja. Bezdušno se uništavaju prirodni resursi i remeti ekološka ravnoteža sveta. Socijalni konflikti u razvijenim zemljama izbegnuti su pokretanjem međudržavnih sukoba. Ekološki, demografski i etnosocijalni globalni problemi Zemlje, koje stvara kapitalizam, donose čovečanstvu novu spiralu protivrečnosti koja će ga poslati u istoriju.
Promenom Ustava i odgovarajućih zakona vlast u Srbiji je oduzeta narodu i poklonjena
političkim partijama. Građani su potpuno odstranjeni od upravljanja. Donošenjem Zakona o privatizaciji organizovana je pljačka društvene i državne imovine. Degradirani su naučna organizacija rada, nauka u celini, obrazovanje i kultura. Tranzicione promene u privredi Srbije nisu imale elemente strukturnih, organizacionih i svojinskih promena u pozitivnom smislu, već je to bio istinski raspad. Način na koji je privatizovana društvena svojina pripada arsenalu ekstremnih mera koje ne priznaje nijedan metod naučne organizacije rada. Potpuno je narušena struktura privrede sa aspekta poželjne veličine preduzeća, aktuelnih programa i potrebnih nivoa tehnoloških rešenja. Promena položaja radnog čoveka , uslovljena
promenom društvenih odnosa, posebno vlasničkih, uvela ga je u društvo bez imalo humanističkih projekcija , odnosno u društvo prividne demokratije. U vlasničkim transformacijama on je tretiran kao nužno zlo. Reforme društvenog sistema Srbije u režiji novih “demokratskih” vlasti imaju rušilački karakter, a ne stvaralačko-razvojni, a kao posledicu imaju ogroman broj nezaposlenih radnika i uništene privredne kapacitete. Istovremeno na prostoru bivše Jugoslavije kreću nacionalni konflikti uz bogaćenje
nove buržoazije. Na međunarodnoj sceni izgubljen je godinama stican ugled naroda bivše Jugoslavije.
Novonastale države iz bivše Jugoslavije izgubile su suštinsku nezavisnost. Omladina ne vidi budućnost u takvoj zemlji i masovno napušta zemlju.
U procesu tranzicije u obliku nerazumnih reformi nastale su oštre protivurečnosti – došlo je do sistemskog antagonizma u društvu između:
-najamnog rada i kapitala oduzetog od naroda ;
-istinskih interesa zemlje ( nacionalnih ) i spoljnih interesa.


Smer spoljne politike okrenut je isključivo na zapad. Stvoren je najciničniji divlji kapitalizam
potpuno ravnodušan prema običnom čoveku. Proces prinudne fragmentacije društva i države početkom 21. veka izveden je uz rušenje socijalističkog sistema i uvođenjem stanja kontrolisanog haosa.
Eliminisanjem svih autoriteta i brisanjem ranije usvojenih vrednosti očišćen je prostor za velike manipulatore. Prihvaćen je mondijalizam EU I SAD kao “sveta “ obaveza. “Otvoreno društvo” predstavljeno je kao negacija kolektivizma.
U bliskoj budućnosti stvoriće se realni uslovi za ponovno uspostavljanje i pobedu socijalizma.
Pozitivna iskustva iz perioda izgradnje socijalizma u Jugoslaviji, a naročito do 1980. godine, tradicija radničkog pokreta u Srbiji u 19. i 20. veku, veličanstvene pobede u odbrani otadžbine 1912 – 1918. godine i pobede partizana i NOV protiv fašističkih okupatora 1941 – 1945. godine pod voćstvom Komunističke partije Jugoslavije i druga Tita osnov su za želju naših ljudi za dostojanstvenim i časnim životom u slobodi. Takav položaj čoveka moguć je samo u socijalizmu. Snažni oslonac borbe za novi socijalizam su rezultati socijalističke izgradnje Jugoslavije u periodu 1945 – 1980. Uspesi u privrednom razvoju Jugoslavije bili su zadivljujući sa aspekta rasta društvenog proizvoda, broja zaposlenih I dostignutih programskih i tehnoloških nivoa. U periodu 1955 – 1970 godine prosečna stopa rasta
društvenog proizvoda bila je 15 % što je zadivljujuće sa aspekta spoljnih i unutrašnjih uslova u kojima se razvijala socijalistička Jugoslavija. Posebnost jugoslovenskog socijalizma bila je u primeni samoupravnog sistema socijalističkog upravljanja u privredi i društvu u celini. Građani su bili potpuno jednaki u pogledu prava i obaveza što je rezultiralo brzim privrednim i društvenim razvojem. U privrednom sistemu postavljeni su racionalni odnosi tržišta i usmerenog razvoja. Dostignuti su novi kulturni i obrazovni nivoi.
Socijalistički sistem obezbedio je garancije osnovnih ljudskih prava na rad, odmor, lečenje,
školovanje, penziju, stan i društvenu nadgradnju.
Komunistička partija je progresivna marksističko – lenjinistička partija koja zastupa interese društvenih slojeva koji žive od svog rada i koja se zalaže za zbližavanje svih jugoslovenskih naroda i narodnosti sa krajnjim ciljem ujedinjenja na dobrovoljnoj osnovi.
Komunistička partija će se boriti protiv eksploatacije svih radnih ljudi, nacionalističkih, šovinističkih I fašističkih pojava u društvu, protiv tekućih procesa globalizacije, imperijalizma i neokolonijanizma. Komunistička partija je svesna trenutnih društveno – političkih i ekonomskih prilika u zemlji i svetu i na njih će uticati modernim sredstvima delovanja ali na idejnim osnovama marksizma – lenjinizma i Titove politike mira i nesvrstavanja.
Komunistička partija smatra da je cilj društvenog razvoja stalno poboljšanje životnog standarda, odgovornije trošenje prirodnih resursa, očuvanje životne sredine i stalno tehničko – tehnološko i obrazovno napredovanje ljudi kao osnovni uslov za ispunjavanje gore navedenog. Jačanjem na svetskoj sceni liberalnog kapitalizma ovi elementi društvenog razvoja u mnogim zemljama su ugroženi i naš je zadatak da kvalitetnom analizom postojećeg sistema ukažemo na njegove mane u cilju izgradnje novog humanijeg društva.

Radnička klasa
Radnička klasa je osnovna pokretačka snaga razvoja ekonomije jedne zemlje i kao takva neophodno je da se aktivnije uključi u procese upravljanja preduzećem i raspodeli sredstava ostvarenih njihovim radom. Svaki građanin mora imati pravo na rad bez obzira na njegovu političku, nacionalnu i versku pripadnost. Bilo koji vid diskriminacije pri zapošljavanju mora biti najstrože sankcionisan. Svedoci smo degradiranja radničkih prava I njegovog materijalnog propadanja. Stoga kao avangarda radničke klase mi ćemo se boriti za poboljšanje
položaja radnika ukazivajući na probleme u društvu i nudeći rešenja za njih.
Novostvorena buržoazija na sve načine se trudi da radnika što više eksploatiše kako bi povećala profit I pri tome dolazi do kršenja prava radnika koje se ogleda u sledećem:
1. Nepoštovanje donešenog zakona o radu. Brojni su primeri kršenja zakona:
· Neprijavljivanje radnika
· Poslodavac u ne malom broju slučajeva neredovno isplaćuje zaposlene
· Neprijavljivanje doprinosa na ceo iznos ličnog dohotka
· Prekovremeni rad koji je često veći od zakonom dozvoljenog i za isti poslodavac ne daje
nadoknadu · Radna nedelja u većini privatnih preduzeća traje šest a ne pet dana kako je to zakonom predviđeno
· Poslodavac zaposlenom ne daje pravo na bolovanje ili mu ne da nadoknadu za dane
provedene na bolovanju. Poseban je problem kod žena kojima poslodavac ne plaća trudničko
i porodiljsko bolovanje i ne daje adekvatan broj dana kako je to u zakonu definisano
· Na radnim mestima nedostaju adekvatna sredstva zaštite na radu
Iako komunistička partija smatra da postojeći zakon treba menjati, do donošenja novog one će se zalagati za njegovo doslovno primenjivanje i veću kontrolu u postojećim preduzećima od strane nadležnih organa.
2. Neadekvatna nadoknada za ostvareni rad.
Shvatanja liberalnog kapitalizma svrstavaju radnika pod kategoriju troškova koje treba smanjiti tako da radnici često dolaze u situaciju da nisu adekvatno plaćeni za svoj rad. Posebni pokazatelji ovog problema ogledaju se u:
· Visini ličnog dohotka koja nije dovoljna za ostvarivanje osnovnih životnih potreba
· Neplaćanje u skladu sa stepenom stručne spreme
· Neplaćanje u skladu sa uslovima na radu ( težak fizički rad, rad sa opasnim materijama)
3. Neobezbeđivanje uslova radniku za obrazovanje i stručno usavršavanje.
U 21. veku koje predstavlja doba brzog tehnološkog razvoja neophodno je da se radnik permanentno edukuje i usavršava kako bi uvek ostvarivao potrebnu produktivnost i na taj način doprinosio ukupnom napretku društva. Samo na taj način će se vrednost njegovog rada značajno povećati i princip lake zamene radnika biti onemogućen.

U naprednom komunističkom društvu kakvo želimo da stvorimo radnička klasa će imati centralnu ulogu. Ona će na sebe morati da preuzme kontrolu preduzeća i sredstava ostvarenih svojim radom. Za to je potrebno stalno edukovati radnog čoveka da razume ne samo konkretan proces koji obavlja u preduzeću nego kompletan sistem i svet oko sebe. Mi kao najveći zaštitnici radničkih interesa smo dužni da im na tom putu pomognemo.

Porodica
Porodica je osnovna ćelija društva. Svesni smo da trenutni sistem nema prave mehanizme kojima bi pomogao stvaranje i funkcionisanje porodica. Naša zemlja se suočava sa padom nataliteta i ukupnom smanjenju stanovništva. Uzrok ovog problema treba tražiti u uslovima koji su neophodni za stvaranje porodice I mogućnostima njihovog ostvarenja:
1. Stambeno pitanje.
Jedna od važnih stavki za rešavanje problema planiranja porodice jeste obezbeđivanje adekvatnog stambenog prostora. U uslovima lošeg materijalnog položaja radnika, nesigurnosti zaposlenja, visokih kamatnih stopa za stambene kredite i nerealno visokih cena stanova i građevinskog zemljišta prosečni radni čovek nije u stanju da sebe i svoju porodicu stambeno obezbedi. Nije retka pojava da se u tom slučaju opredeljuju za rentiranje nekretnine koja često nije odgovarajuća ni po lokaciji ni po kvadraturi.
2. Neophodna materijalna dobra za pravilan rast i razvoj dece.
Za pravilan rast i razvoj deteta neophodna su mnoga materijalna dobra koja predstavljaju značajnu stavku u kućnom budžetu porodice. Problem je i u činjenici da se većina materijalnih dobara ne proizvode u našoj zemlji pa su često dosta skupa za prosečan standard radnih ljudi i podložna konstantnim poskupljenjima što predstavlja još jedan značaj teret za već pomenuti kućni budžet.
3. Slobodno vreme roditelja potrebno za vaspitanje deteta
U našem društvu postala je praksa da radnik želeći da obezbedi potrebna materijalna sredstva za normalno funkcionisanje domaćinstva često prihvata poslove natprosečno plaćene ali koji su uslovljeni velikim brojem prekovremenih sati. Sam ritam života mu ne dozvoljava da se posveti porodici i vaspitanju a to je najčešće uzrok lošeg usmerenja deteta, prihvatanja pogrešnih sistema vrednosti, i čak maloletničke delikvencije.
4. Nepostojanje objekata za čuvanje dece, njihova prebukiranost i materijalna sredstva za plaćanje istih. Ovaj problem je vezan i za urbanizovane ali češće za neurbanizovane delove gradova. Zbog neplanirane i nekontrolisane izgradnje stambenih objekata i nemogućnosti države da u istim izgradi potrebnu infrastrukturu za normalno funkcionisanje naselja roditelji su primorani da nalaze alternativne načine za čuvanje deteta dok su oni radno aktivni. Naknade za korišćenje usluga ovih ustanova se uglavnom stalno povećavaju i ne prate
povećanje zarada što roditelje može dovesti u otežanu materijalnu situaciju.
5. Materijalna sredstva potrebna za školovanje deteta.
Perspektiva obrazovanja koju su u naš obrazovni sistem uneli uticaji kapitalističke privrede dovešće do direktnog ili indirektnog plaćanja pohađanja nastave na svim nivoima obrazovanja. Pored toga potrebna su I mnoga prateća sredstva vezana za proces školovanja. Svi ovi faktori mogu dovesti do odustajanja od daljeg školovanja deteta što predstavlja veliki korak nazad u napredovanju čoveka i čitavog društva.
Omogućavanje svih ovih uslova još više pogađa samohrane roditelje.
Komunistička partija smatra da bi država morala da pomogne roditeljima u svim elementima i fazama podizanja deteta. Olakšanje kupovine stana, prevoznog sredstva, osnovnih materijalnih dobara, plaćanja obdaništa i škola i ostalih potreba savremenog života potrebnog za pravilan rast i razvoj deteta treba da bude primarni državni i društveni cilj na kome će komunistička partija uvek insistirati.

Omladina
Omladina u jednom razvijenom društvu treba da zauzima centralno mesto prilikom planiranja njegove izgradnje i napredovanja. Omladina bi kao najenergičniji, kreativni deo društva, često u ulozi pokazatelja nepravdi u društvu i pokretača promena, morala biti više uključena u sve segmente svakodnevnog života kako bi lakše i kvalitetnije razumela sistem u kome se nalazi i učestvovala u njegovom razvoju. Budućnost društva I države koju omladina predstavlja zavisiće od njene pravilne izgradnje.
Omladina 21. veka suočava se sa tradicionalnim ali i savremenim problemima razvoja i prilagođavanja:
· Nedostatak adekvatnog obrazovanja
· Nedostatak ambicija i usmerenja
· Nedovoljna društvenost
· Zavisnost od modernih sredstava komunikacije
· Zavisnost od internet servisa socijalne prirode
· Poremećen sistem vrednosti
· Nasilničko ponašanje
· Članstvo u raznim vidovima ekstremnih organizacija
· Zavisnost od igara na sreću
· Korišćenje opojnih droga
· Kriminal
Uzroke ovih problema ovih problema ne treba tražiti u samoj omladini koju čine još uvek neizgrađene ličnosti, nego u svim uticajima okoline sa kojima se mlad čovek tokom svoj razvoja sreće.
To su pre svega:
· Nedovoljan uticaj roditelja
· Loše materijalno stanje u porodici
· Neadekvatan obrazovni sistem
· Negativan uticaj medija
· Negativan uticaj grupa koje dovode do delikventnog ponašanja
· Nedovoljno učestvovanje društva i države u vaspitanju i izgradnji mladih

Kako bi se omladina razvijala u smeru razumevanja i konačnog preuzimanja kontrole sistema u kome žive neophodno je da se u što većoj meri smanje izvori negativnih uticaja i omogućiti veću ulogu roditeljima, društvu i državnim institucijama koje za cilj imaju vaspitanje omladine,u izgradnji moralnih normi i pravilnog sistema vrednosti. Neke od neophodnih mera za postizanje ovog cilja su:
· Obezbeđivanje adekvatnog slobodnog vremena roditeljima potrebnog za vaspitanje i
obrazovanje deteta
· Poboljšanje materijalnog položaja porodice
· Aktivnija uloga državnih institucija u svim vidovima razvoja omladine
· Pooštrena kontrola medija i sadržaja programa sa posebnim osvrtom na populaciju do osamnaest godina starosti
· Kontrola, sankcionisanje i ukidanje grupa koje imaju takav uticaj da dovode do maloletničke
delikvencije
· Permanentna edukacija mladih o svim vrstama problema vezanih za njihov razvoj
· Uključivanje mladih u sva sportska, kulturna i obrazovna dešavanja
· Suzbijanje prodaje narkotika
· Veća uključenost kompletnog društva u razvoju omladine
Samo omladina koja bude odgajana u duhu stalnog društvenog napretka, tolerancije, pravih sistema vrednosti, sposobna da prepozna i pravilno reaguje na negativne pojave u društvu i koja je na visokom stepenu obrazovanosti može da u budućnosti odgovori na savremene probleme stvaranja porodice, vođenja preduzeća u kome rade i države u kojoj žive i time društvo učine boljim i humanijim.

Obrazovanje
Obrazovanje je neophodna i važna etapa ljudskog razvoja i od njegovog kvaliteta zavisi i budući razvoj društva čiji je čovek član. Zbog toga komunistička partija smatra da svako mora da ima pravo i mogućnost za kvalitetno školovanje. Tržišna privreda u kojoj se znanje tretira kao roba a ne kao sredstvo za društveni napredak nametnula je da se školovanje plaća. Visine troškova školovanja dostigle su tolike vrednosti da je ono postalo privilegija a ne pravo. Problemi u sistemu školovanja ogledaju se još i u sledećem:
1. Zastarelost programa obrazovanja
Brz tehničko – tehnološki razvoj i revolucija u informacionoj tehnologiji nameću konstantno menjanje programa obrazovanja i njegovo usklađivanje za najnovijim svetskim dostignućima.
2. Neefikasan sistem predavanja
Poznat je problem u našem društvu da se postojećim programom i načinom prenošenja znanja na učenike i studente ne dobijaju očekivani rezultati sticanja istog u traženom vremenskom roku i kvalitet stečenog znanja nije na potrebnom nivou.
3. Uzajamna nepovezanost znanja stečenog kroz sistem školovanja i znanja u realnom sistemu. Pri okončanju školovanja i prelasku u realni sektor oblasti rada za koju se učenik ili student školovao može se primetiti da se dobar deo stečenog znanja ne primenjuje ili se ne može primeniti u realnim procesima rada.
4. Nepriznavanje diploma u svetu
Usled neprilagođenosti nastavnog programa naše zemlje sa nastavnim programima zemalja u svetu koje su vodeće u školovanju kvalitetnog kadra diplome nekih visokih školskih ustanova nisu priznate na svetskom nivou što često stvara našim kadrovima probleme prilikom traženja posla u pomenutim zemljama
Obrazovanje čoveka predstavlja širi pojam od školovanja i pod njim se podrazumeva sticanje svih onih znanja neophodnih za što bolje razumevanje realnog sistema oko nas. Ono doprinosi čovekovoj nezavisnosti I slobodi u razmišljanju i delovanju.
Da bi obrazovanje čoveka bilo što potpunije i kvalitetnije moraju se ispuniti osnovni uslovi kako bi se taj cilj postigao.
· Ono mora početi od najranijih faza ljudskog razvoja.
· Podjednako treba razvijati i umno i fizičko obrazovanje čoveka
· Školovanje mora biti besplatno i dostupno svima
· Program mora biti u koraku sa stepenom razvoja
· Moraju se pronaći efikasni sistemi sticanja znanja
· Mora se ostvariti bolja saradnja između školskog i realnog sistema
· Uspostaviti saradnju sa svim važnim školskim ustanovama radi međusobnog priznavanja
diploma Kvalitetnim obrazovnim sistemom društvo će imati kvalitetan stručni kadar i moći će lakše da rešava pitanja društvenog napredovanja. Međutim moraju se obezbediti uslovi za njihov rad u zemlji inače će ih tehnološki naprednije zemlje angažovati na projektima njihovog razvoja što bi unazadilo naše društvo.

Kultura
Kultura je jedan od najvažnijih elemenata društvenog razvoja. Od stepena kulturne svesti društva zavisiće nivo kreativnosti, samostalnosti, inovativnosti i sposobnosti razumevanja pojava u društvu. Većim poznavanjem sopstvene i kulture drugih naroda stvoriće se uslovi za sve vidove međunarodne saradnje.
Poslednjih dvadesetak godina primetan je pad društvene svesti o potrebi da kulturna događanja postanu deo svakodnevnih životnih aktivnosti. Savremeni mediji vođeni tržišnim principima forsiraju popularnu kulturu čiji je cilj stvaranje potrošačkog društva kojim se lako manipuliše i lakog i brzog profita. Povećana prisutnost kiča i šunda postala je svakodnevica savremenog života.
Radni čovek bi trebalo sve više i neposrednije da postane činilac konstituisanja i ostvarivanja kulturne politike. Stoga je neophodno njegovo osposobljavanje za potpunije izražavanje svesti o vlastitom društvenom I kulturnom biću. S druge strane, slobodna razmena rada treba da preobražava i same radne organizacije u kulturi te će se i privreda, a između ostalih, i institucije u kulturi morati na adekvatniji način da se povezuju u te procese. Svojim interesom, potrebama i mogućnostima privreda utvrđuje programe i obezbeđuje njihovu
realizaciju, savlađujući otuđenost i etatističke ostatke koji se izražavaju u vidu isključivo administrativne respodele sredstava.

Osnovne organizacije Komunističke partije i svi oblici rada moraju se javljati kao pokretači kulturne akcije brojnim inicijativama, razrađenim programima i definisanom međusobnom koordinacijom. Tako će na osnovu Programa Komunističke partije sve više afirmisati i jačati stvaralačka orijentacija. Integrisanje kulture I stvaralaštva u šire okvire privrede, promišljena artikulacija ideja i stavova u konkretnim uslovima, novi oblici afirmacije sa sve savremenijim idejno-političkim sadržajima, suprotstavljanje svim oblicima indoktrinacija,
podjednako dogmatskog kao i građanskog liberalističkog tipa, mogu otvarati nove alternative i nuditi valjana I trajna rešenja. U takvoj praksi i intelektualni rad, a i specifične pojedinačne kulturne delatnosti, dobijaće nova obeležja podsticaje i mogućnosti.
Socijalistička orijentacija u razvoju društva stalno otvara nove perspektive razvoja kulture. Socijalistički humanizam pruža sve šire prostore izražavanju ljudskih stvaralačkih mogućnosti i rastu jedne nove kulturne svesti. Idejno-politička uloga Komunističke partije ostvarivaće se i u oblasti kulture stalnim i beskompromisnim suočavanjima sa tendencijama koje su suprotne socijalističkom humanizmu. Idejna akcija komunista treba da se ostvaruje snagom argumenata na konkretnom tlu raznih delatnosti, polazeći od istorijskih interesa, potreba i
zahteva radničke klase i svih delatnosti privrede. Najbolji je put za ostvarivanje zadataka Komunističke partije u kulturi stalno jačanje kreativne akcije i širenje fronta borbe za ostvarivanje socijalističke, samoupravne kulture kao neraskidivog dela privrede.
Istinska dostignuća kulture tekovina su i svojina radnog čoveka, što obavezuje i na borbu protiv svih vidova pseudokulture. Težnja da kulturne vrednosti postanu dostupne najširim masama daje posebno značenje manifestacijama samoupravne kulturne politike. Ona mora stalno širiti razmere u stvaranju i korišćenju kulturnih vrednosti. Suprotstavljanje elitizmu i elitističkoj isključivosti traži i odlučno odbijanje vulgarnih nasrtaja na dela najvišeg dometa, kojima pristup nije uvek lak, tako da zahteva i odgovarajuću prethodnu pripremu .
U razvijanju široke, demokratske osnove kulturnog života, uz prevazilaženje zatvorenosti, mora se u isto vreme voditi računa i o suzbijanju tržišne stihije i komercijalizma. Međutim, u idejnoj borbi to znači doslednu izgradnju dohodovnih odnosa u kulturi u kojima su kulturne delatnosti i njihova ostvarenja i posebni oblici izražavanja ljudskog stvaralaštva u raznim vidovima, ali i osoben proizvod koji ima svoju vrednost I samoupravnu dogovorenu cenu.
Sloboda i svestran razvoj stvaralaštva su unutrašnji zahtevi civilizovanog čoveka. Borba naše radničke klase za oslobađanje rada je, u stvari borba za razmicanje granica ljudskim mogućnostima, za širenje vidika I prostora ljudskoj praksi i misaonom naporu da prodiru u nesaznato, da pripremaju još neostvareno. Istinsko stvaralaštvo u umetnosti, kulturi, nauci u suštini se suočava sa istim problemima, nastojeći da na uverljiv način iskaže novo i humano, da istražuje, da kritički osvetli ono što je prevaziđeno.
Komunistička partija će se uvek izjašnjavati protiv zahteva da literatura i umetnost kopiraju život, da ulepšavaju i lakiraju stvarnost, da budu u službi svakodnevne društvene politike. Polazeći od marksističkih stavova o odnosu društva i stvaralaštva, Komunistička partija nije arbitar estetskih strujanja, pravaca i stilova.
Marksistička kritika aktivira društvenu svest u prevazilaženju uprošćenih i radikalističkih teza, koje se sa dogmatskih, buržoasko-malograđanskih, elitističkih i sličnih pozicija okreću i protiv ljudske stvarnosti. Jačanje stvaralačke kritike znači i uporniju idejnu borbu protiv monopolističkih i klanovskih tendencija u kulturi I stvaralaštvu. To zaslužuje stalnu i ozbiljnu idejno-političku akciju komunista. Komunistička partija i druge organizovane snage istih ili sličnih pogleda treba stalno da pokreću rasprave i otvaraju prostore za dijalog I argumentovano sučeljavanje gledišta na području kulture i stvaralaštva.
Komunistička partija će voditi idejno-političku borbu za ravnopravnost, slobodu i svestran razvoj nacionalnih kultura u regionu posebno a i šire. Komunisti će u isto vreme afirmisati oblike i sadržaje međusobnog povezivanja. Zajedništvo kultura naroda i narodnosti zasnovano je na nekad zajedničkom življenju, zajedničkim interesima i ciljevima. Komunistička partija će se beskompromisno suprotstaviti svakom pokušaju nepoštovanja tih principa kao i raznim pojavama i pokušajima nacionalističkog, separatističkog ili hegemonističkog manipulisanja nacionalnim kulturama. Na toj osnovi neophodno je i dalje podsticati istinske nacionalne i opšteljudske vrednosti i boriti se u isto vreme protiv paternalizma kojim bi se neke od njih
favorizovale, a druge obezvređivale. Posebno je važno da će Komunistička partija biti u stalnoj idejno-političkoj borbi protiv svih vidova nacionalizma i šovinizma, koji se često koriste kulturom za svoju borbu.
Veoma je značajno i stalno obogaćivanje oblika i sadržaja međunacionalne i međunarodne kulturne saradnje i razmene, kao i razvijanje stalnih veza naših naroda i narodnosti sa njihovim delovima u susednim zemljama. Treba unapređivati i kulturnu saradnju naših narodnosti sa njihovim matičnim narodom.
Komunistička partija će se zalagati da između slobodnih (samostalnih) umetnika i korisnika njihovih dela brže nestaju ostaci starih neravnopravnih odnosa. To je moguće ostvariti učešćem autora u organima I organizacijama u kojima se odlučuje o njihovom stvaralaštvu i vrednovanju tog stvaralaštva. Time će se brže rešiti njihov status jer će postati deo sveukupnog rada.
U realizaciji svih kulturnih delatnosti biće uspeha ako u nju budu uključeni i stručnjaci iz oblasti kulture,
stvaraoci, teoretičari, prezenteri organizatori.

Zdravstvo
Zdravlje nije samo puko nepostojanje bolesti, već stanje potpunog fizičkog, mentalnog, duhovnog I socijalnog blagostanja (definicija zdravlja svetske zdravstvene organizacije iz 1974). S obzirom na ovu definiciju moramo raditi na poboljšanju svih uslova koje utiču na čovekovo zdravlje. Zdravstvena zaštita u poslednje dve decenije je pretrpela nekoliko ozbiljnih reformi koje su išle na štetu ukupnog stepena zdravstvene zaštite. Uvedena je privatna praksa uglavnom osnivana od medicinskog osoblja koje je sticalo znanje i iskustvo u državnim institucijama. Trenutno zdravstvenu zaštitu prate brojna revidiranja prethodnih dostignuća u oblasti socijalne i zdravstvene zaštite i brojni problemi:
1. Većina medikamenata je počela da se naplaćuje čije cene često nisu u granicama podnošljivog.
2. Brojni pregledi, terapije i operacije se ili naplaćuju ili se na njih čeka i po nekoliko meseci.
3. Zbog lošeg materijalnog položaja zdravstvenih radnika usluge u zdravstvenim institucijama nisu na zavidnom nivou.
4. Nedostatak medicinskog materijala u dovoljnim količinama za normalan rad.
5. Nedovoljni kapaciteti bolničkih ustanova.
6. Usled neadekvatnog obrazovnog sistema, nepostojanja uslova za kvalitetno usavršavanje, i negativne selekcije tokom školovanja, zaposlenja i napredovanja stvoren je nedovoljno stručan kadar.
7. U svim zdravstvenim strukturama i na svim nivoima prisutna je korupcija.

Kako bi poboljšali jedan od osnovnih elemenata čovekovog zdravlja moramo stepen zdravstvene zaštite povećati na najviši nivo:
· Zdravstvena zaštita mora biti besplatna i dostupna svima.
· U cilju podizanja kvaliteta zdravstvene zaštite neophodno je izjednačiti državne i privatne
zdravstvene ustanove.
· Materijalni položaj zdravstvenih radnika se mora poboljšati kako bi povećali kvalitet usluga u
zdravstvenim ustanovama.
· Moraju se stvoriti pogodni uslovi za permanentno stručno usavršavanje medicinskog osoblja.
· Država mora pronaći sredstva za izgradnju novih kapaciteta primarne i sekundarne zdravstvene zaštite.
· Za nesmetan rad zdravstvenog sistema i što kvalitetnije pružanje medicinskih usluga, potrebno je obezbediti sav neophodan medicinski materijal i opremu.
· Svaki vid korupcije u zdravstvu mora biti najstrože sankcionisan.
Pored navedenih mera za poboljšanje zdravstvenog sistema mora se raditi i na ostalim elementima koji utiču na kvalitet zdravlja:
· Ekonomska stabilnost
· Zdravi društveni odnosi u porodici radnoj organizaciji i ostalim vidovima društvenog
organizovanja
· Podizanje svesti društva o zdravom načinu života, pravilnoj ishrani, štetnosti duvanskog dima, preteranom konzumiranju alkohola, štetnosti opojnih droga i ostalih po organizam opasnih supstanci.
· Podizanje svesti svih društvenih slojeva o važnosti održavanja lične i opšte higijene.
· Otklanjanje svih uzroka koji dovode do stresnih situacija kod čoveka čije su glavne posledice
ukupno narušavanje zdravlja.
· Stvaranje optimalnih uslova za ritam života koji neće negativno uticati na kvalitet zdravlja.
Samo ispunjavanjem svih ovih uslova omogućiće pravilan razvoj čoveka i društva u celini i stvoriće se pozitivnu atmosferu za rad i svakodnevni život.

Vojska
Vojska predstavlja jedan od osnovnih elemenata nezavisnosti i bezbednosti jedne zemlje a to su preduslovi za nesmetan razvoj društva. Uloga vojske u savremenom društvu je višestruka:
1. Odbrana zemlje
· Vojska mora biti angažovana na zadacima odbrane zemlje od upada stranog agresora na njenu teritoriju.
· Svojim obaveštajnim i praktičnim radom na terenu u saradnji sa svim ostalim službama istog ili sličnog delovanja mora da predvidi i onemogući bilo kakav akt terorističkih i diverzantskih
grupa.
2. Vojno osposobljavanje
Vojska kao jedna od osnovnih institucija države ima zadatak da:
· Obuči sve vojno sposobne članove društva u cilju sticanja potrebnih znanja iz oblasti vojne
tehnike i organizacije.
· Školuje i stručno usavršava profesionalni vojni kadar.
3. Pomoć pri elementarnim nepogodama
· U slučaju ugrožavanja ljudskih života i mogućih ili već nastalih materijalnih šteta uzrokovanih elementarnim nepogodama vojska je dužna da pruži svu neophodnu logističku i materijalnu pomoć kao i pomoć u ljudstvu kako bi sprečile ili ublažile njene posledice
4. Socijalizacija
· Procesima obrazovanja i vaspitanja jača moralne i karakterne osobine i učestvuje u izgradnji
čoveka kao stabilne i kompletne ličnosti.
U protekle dve decenije došlo je do urušavanja vojske i kompletnog sistema odbrane. Pogrešnim političkim i vojnim odlukama i nedovoljnim ulaganjima vojska više nije sposobna da izvršava svoje zadatke.
Ona se suočava sa brojnim problemima koji ometaju njen normalan rad i razvoj:
· Smanjenje ljudskih kapaciteta
· Istrošenost i neadekvatna količina vojne opreme
· Rashodovanost, zastarelost i nedostatak vojne tehnike
· Propadanje, zatvaranje i prodavanje vojnih objekata
· Loš materijalni položaj profesionalnog vojnog kadra
· Neefikasno osposobljavanje vojske
Kako bi u potpunosti bila u stanju da obavlja sve postavljene zadatke moraju se planski povećati materijalna sredstva kojima vojska raspolaže, ali na način da ona ne ugrožava ukupan razvoj društva i da odgovara potrebama odbrambene politike zemlje. Moraju se preduzeti određeni koraci kako bi se ovaj cilj postigao:
· Moraju se kvantitativno i kvalitativno uvećati ljudski kapaciteti.
· Nabaviti moderna vojna oprema pogodnog kvaliteta i u dovoljnim količinama.
· Nabaviti nova, i razvijati postojeća sredstva vojne tehnike.
· Zaustaviti privatizaciju vojnih objekata i raditi na revitalizaciji postojećih kako bila u
operativnoj upotrebi.
· Neophodno je poboljšati materijalni položaj profesionalnog sastava pripadnika vojske.
· Uvesti efikasnije programe vojne obuke.
· Omogućiti uslove za što kvalitetnije školovanje i usavršavanje profesionalnih pripadnika vojske.
· Konstantno raditi povećanju ugleda vojske.
Komunistička partija se odlučno protivi svakom vidu angažovanja pripadnika vojske i vojne tehnike na stranim teritorijama osim u slučaju pomoći usled prirodnih katastrofa i elementarnih nepogoda. Komunistička
partija smatra da vojska treba da ima odbrambenu ulogu i u skladu sa tim isključuje se bilo koja mogućnostčlanstva ili saradnje sa vojnim savezima koje imaju za cilj okupaciju nečije teritorije ili globalnu dominaciju, kao i njihovo prisustvo na teritoriji republike Srbije.

Policija
Policija predstavlja jedan od osnovnih elemenata unutrašnje stabilnosti i bezbednosti. Profesionalnost, zakonitost i legitimitet u radu moraju biti osnovni principi delovanja svih policijskih struktura, a zaštita ljudskih života njihovih sloboda, bezbednosti kao i zaštita lične, privatne i društvene imovine njihov najviši cilj.
Delovanje policijskih snaga ogleda se u sledećem:
· Čuva državnu i društvenu bezbednost i njen ustavni poredak
· Održava javni red i mir
· Oslanjajući se na sopstvene resurse ali i u saradnji sa ostalim službama istog ili sličnog delovanja radi na otklanjanju svih bezbednosnih rizika čiji su uzroci terorističke, diverzantske i ostale grupe koje ugrožavaju bezbednost i javni red i mir
· Po nalogu tužilaštva radi na suzbijanju svih vidova organizovanog kriminala
· U saradnji sa policijama drugih zemalja radi na suzbijanju međunarodnih kriminalnih
organizacija
· Radi na očuvanju bezbednosti u saobraćaju
U proteklim decenijama legitimitet delovanja policijskih snaga često je dovođen u pitanje, što je dalje proizvelo rezervisanost i nepoverenje naroda prema njenim pripadnicima. Iako je u poslednjih deset godina izvršena ozbiljna transformacija policije i dalje postoje slučajevi u kojima njeni pripadnici dolaze u sukob sa širokim slojevima društva i u kojima se koriste preterana upotreba sile i prekoračenje ovlašćenja. Za ovakvo stanje najveći teret krivice pada na kreatore državne i bezbednosne politike ali i pojedinačne slučajeve pripadnika policije. Problemi u radu policije ogledaju se i u sledećem:
· Loš materijalni položaj većine službenika policije
· Nedovoljna zaštićenost pripadnika policije angažovanih na suzbijanju najtežih oblika
organizovanog kriminala
· Nedovoljna i neadekvatna opremljenost
· Prisutnost korupcije
· Povezanost policijskih i kriminalnih struktura
Poboljšavanjem materijalnog položaja i uslova rada, nabavkom svih potrebnih modernih sredstava rada, većim stepenom zaštite na radu, ali i odlučnim sankcionisanjem svih negativnih pojava vezanih za rad pripadnika policije omogućiće stvaranje moderne i kvalitetne policije koja služi interesima društva i doprinosi ukupnoj bezbednosti države i društva u celini.

Aktuelna državna pitanja
Komunistička partija kao moderna politička organizacija pred sobom ima zadatak stalnog praćenja I analize aktuelnih dešavanja u zemlji i svetu i na osnovu njih će donositi zaključke i odluke o daljim pravcima svog političkog delovanja. Uticaj na aktuelna politička dešavanja u zemlji i svetu zavisiće od njene trenutne pozicije u društvu. Komunistička partija sledećim političkim problemima daje prioritet pri traženju rešenja istih:
1. Kosovo i Metohija
Polazna tačka u daljem rešavanju ovog problema mora biti da je Kosovo i Metohija autonomna pokrajina u sastavu republike Srbije. Svaka odluka koja krši zakone republike Srbije i u suprotnosti je sa međunarodnim pravom mora biti poništena. Do rešenja se mora doći diplomatskim sredstvima i moraju biti uključeni svi faktori od kojih zavisi dalji razvoj događaja u ovoj pokrajini. Cilj rešavanja problema mora biti stvaranje uslova za normalan život i razvoj svih naroda i narodnosti na teritoriji pokrajine.
2. Statut Vojvodine
Zbog svoje specifičnosti i multietničnosti Vojvodini je data određena autonomija ali kojoj ne sme biti cilj udaljavanje od republike Srbije i stvaranje uslova za međunacionalne, međuverske i bilo kakve vrste sukoba a što će politika određenih aktera i stvaraoca statuta u kome se prepoznaju odlike državnosti neminovno dovesti
3. Regionalizacija Srbije
Pod uticajem stranog faktora vlasti su započele proces regionalizacije Srbije. Navodni cilj pomenutog procesa je brži i ravnomerniji razvoj nerazvijenih područja republike. Ovo međutim može dovesti do narušavanja jedinstva i celovitosti države kao i udaljavanja privrednih subjekata što ometa dalji razvoj društva.
Komunistička partija smatra da svako delovanje koje ima za cilj udaljavanje dela društva od ostatka privrednih i društvenih subjekata ometa razvoj društva kao celine. Shodno tome svaki vid separatizma I secesionizma mora biti najstrože sankcionisan a paralelno s tim treba raditi na međusobnom približavanju svih naroda i narodnosti u cilju daljeg prosperiteta.
4. Privatizacija
Pod izgovorom neophodnih ekonomskih reformi, efikasnijeg sistema poslovanja i zahtevima zapadnih zemalja još devedesetih godina započet je proces privatizacije. Novi vlasnici bivših velikih društvenih preduzeća nisu opravdali očekivanja i većinu bivših pokretača privrednog razvoja doveli u stanje nemogućnosti daljeg procesa proizvodnje. Radnike pomenutih preduzeća su ostavili bez osnovnih sredstava za život, bez socijalne zaštite i bez prava na rad. U nemalom broju slučajeva država je prodavala društvena preduzeća po ceni ispod realne. Rasprodavajući objekte, sredstva za rad i proizvode rada preduzeća novi vlasnici stvarali su
direktnu svoju korist na štetu radničke klase.
Komunistička partija je protiv svake dalje privatizacije državne i društvene imovine,zalaže se za kompletno preispitivanje dosadašnjeg toka privatizacije i vraćanje imovine u vlasništvo države i radničke klase u svim onim slučajevima u kojima je privatizacija izvršena protiv zakona ili neadekvatnim rukovođenjem dovedena u stanje nemogućnosti daljeg rada. Takođe se zalaže za krivičnu odgovornost svih faktora nelegalnih I nelegitimih privatizacija i planskog uništavanja državnih i društvenih preduzeća koji su time ostvarili svoju ličnu korist.
U ostalim privatizovanim preduzećima komunistička partija će se zalagati za poštovanje svih preuzetih obaveza, poštovanje radničkih prava i pokretanju proizvodnje u istim.
Komunistička partija će se zalagati za dominantniju ulogu državne i društvene imovine.
5. Zakon o denacionalizaciji
Nakon promene društvenog uređenja određeni društveni slojevi i vlade zapadnih zemalja insistiraju na donošenju zakona o denacionalizaciji koji bi omogućio starim domaćim i stranim vlasnicima da dođu u posed zemlje, stambenog prostora, preduzeća i ostalih objekata oduzetih u periodu nakon drugog svetskog rata od velike pojedinačne ali i ukupne vrednosti.
Komunistička partija se protivi povratku imovine vlasnicima za koje je dokazano da su bili deo
okupacionih vlasti, domaćih kvislinga, ratnih profitera, eksploatatora ljudskog rada. U svim slučajevima u kojima je nacionalizacija sprovedena na nelegitiman način naslednicima treba obezbediti adekvatnu nadoknadu.
6. Evropska unija
Komunistička partija smatra da naša zemlja ne treba da postane članica Evropske unije ali je za saradnju na svim nivoima uz poštovanje integriteta zemlje, autonomnosti u donošenju odluka i rešavanju unutrašnjih pitanja. Odluku o ulasku zemlje u Evropsku uniju može doneti samo narod na slobodnom, demokratskom I transparentnom referendumu. Mi ćemo se zalagati da narodu ukažemo na sve prednosti i mane Evropske unije,
na iskustva zemalja koje su postale članice sa ciljem što boljeg donošenja konačne odluke.
7. Nato pakt
Komunistička partija je izričito protiv ulaska zemlje u NATO pakt i bilo kakav vid saradnje, slanje vojnika i vojne tehnike na tuđe teritorije kao i prisustvo NATO-a na bilo kom delu državne teritorije. Odluku o ulasku zemlje u Severno-atlanski savez može doneti samo narod na slobodnom, demokratskom i transparetnom referendumu.
8. Haški tribunal
Komunistička partija je protiv izručivanja državljana republike Srbije Haškom tribunalu. Osuđujemo sve zločine počinjene na prostorima bivše SFRJ u građanskim ratovima devedesetih godina. Zalažemo se da se svi sudski proseci optuženima za ratne zločine odvijaju pred domaćim sudovima u saradnji sa sudovima bivših Jugoslovenskih republika.
9. Odnos prema bivšim Jugoslovenskim republikama
Komunistička partija se zalaže za što veću i intenzivniju saradnju sa bivšim Jugoslovenskim
republikama i zbližavanju svih naroda i narodnosti sa krajnjim ciljem ujedinjenja na dobrovoljnoj osnovi.

Privreda
Privredu čine sve ustanove i ljudski postupci koji za cilj imaju da sve postojeće i od čoveka stvorene resurse koriste kako bi se zadovoljile sve materijalne i nematerijalne potrebe ljudi radi održavanja i sigurnosti života i društvenog napretka. Dominacijom tržišne privrede sve više postaje jasno da se osnovni cilj privrede, pod uticajem krupnog kapitala, transformisao u stvaranje ogromnih profita vlasnika kapitala. U procesu postizanja tog cilja koriste se sva moguća sredstva pri čemu je radnička klasa na najvećem gubitku.
Kako bi obezbedio konstantan priliv kapitala velike kompanije svojim uticajem preko svih vrsta masmedija stvaraju lažno stanje o realnim potrebama čoveka stvarajući pri tom potrošačko društvo kojim se lako manipuliše. Posledice takvih delovanja su zaustavljanje društvenog razvoja i razvoja čoveka kao pojedinca.
Privreda Jugoslavije je dostigla svoj vrhunac sedamdesetih godina dvadesetog veka a nakon tog perioda dolazi do stagnacije i postepenog ekonomskog pada. Devedesetih godina dolazi do velikih političkih I ekonomskih promena u zemlji. Uveden je višepartijski sistem i omogućen je brži razvoj privatne svojine.
Razvoj privatnih firmi bio je uslovljen propadanjem društvenih i državnih preduzeća. Uzroke njihovog propadanja treba tražiti u planskom urušavanju preduzeća od strane njihovog i državnog rukovodstva, dezintegraciji države, ratnim sukobima i ekonomskim sankcijama uvedenim od strane Ujedinjenih nacija.
Dolaskom nove strukture vlasti uvodi se princip dokapitalizacije i pojedina društvena preduzeća prelaze u vlasništvo nekolicine novostvorenih kapitalista. Strani kapital još uvek nema dominantnu ulogu.
Demokratskim promenama i ukidanjem sankcija povećava se prisustvo stranog kapitala u vlasničkoj strukturi preduzeća. Kreatori ekonomske politike su ulazak stranog kapitala na domaće tržište opravdavali njegovim ulaganjem u posrnulu privredu, otvaranju novih preduzeća i stvaranju konkurencije na tržištu što se posle pokazalo kao netačno. Privatizovana su mahom bivša monopolistička preduzeća prethodno obezvređena da bi se njihova tržišna vrednost što više smanjila. Veliki broj preduzeća posle izvršene privatizacije biva ugašen kako bi strane kompanije zauzele što bolju poziciju na tržištu.

Posledice ovog dvadesetogodišnjeg procesa su:
· Ukupan pad proizvodnje
· Masovna nezaposlenost
· Pad društvenog standarda
· Povećanje spoljnotrgovinskog deficita
· Konstantan pad domaće valute
· Zastarelost sredstava za rad
· Veća zavisnost od spoljno ekonomskih prilika
· Veća zaduženost zemlje koja za cilj nema ulaganje u privredu

Podela privrede
Shodno geografskom položaju, klimatskim uslovima, prirodnim resursima i stečenim pozicijama na tržištu neophodno je forsirati razvoj određenih privrednih grana.

Poljoprivreda
U poslednje dve decenije primećen je osetan pad poljoprivredne proizvodnje. Naša zemlja koja je imala potencijal da postane lider u poljoprivredi, lošom politikom razvoja i neefikasnim merama pomoći dovedena je u nezavidnu poziciju uvoznika. Uzroci ovakvog stanja u poljoprivredi su:
· Nedozvoljena promena svrhe korišćenja poljoprivrednog zemljišta
· Promena vlasničke strukture koja je dovela do prekidanja procesa proizvodnje
· Nedostatak materijalnih sredstava za pokretanje poljoprivredne proizvodnje
· Nedovoljnim ulaganjem države u sisteme odbrane od elementarnih nepogoda direktno su uticale na velike gubitke u poljoprivredi
· Negativni uticaji tržišnih zakona primorali su poljoprivredne proizvođače da smanje ukupnu
proizvodnju
· Neblagovremeno isplaćivanje proizvođača od strane firmi koje otkupljuju proizvode
· Smanjivanje kvaliteta poljoprivrednih proizvoda
· Neodržavanje i neulaganje u sisteme navodnjavanja
· Nedovoljna državna sredstva za podsticaj razvoja poljoprivrede
· Gašenje zadruga i kombinata
Komunistička partija smatra bi naša zemlja morala da iskoristi pun potencijal svih grana poljoprivrede u cilju zadovoljenja prvo domaćih a zatim i za potrebe izvoza. Pri tom treba posebnu pažnju obratiti na kvalitet proizvoda i njihovu zdravstvenu ispravnost. Osnovni koraci za postizanje ovih ciljeva su:
· Konfiskovanje zemlje od vlasnika koji je ne koriste u skladu sa njenom namenom i predavanjem na korišćenje licima koja bi pokrenula poljoprivrednu proizvodnju.
· Obezbeđivanje poljoprivrednicima povoljnih uslova za nabavku materijalnih sredstava, sredstava rada, energenata i svih ostalih dobara potrebnih za pokretanje poljoprivrede.
· Veća ulaganja i uspostavljanje kvalitetnog sistema odbrane od elementarnih nepogoda koje bi bile u stanju da blagovremeno reaguju.
· Obnavljanje i veće korišćenje sistema za navodnjavanje.
· Veća saradnja između poljoprivrednika i nauke i tehnike u svim fazama proizvodnog procesa u cilju povećanja kvantiteta i kvaliteta proizvodnje.
· Veća kontrola nadležnih organa nad postupcima u poljoprivredi u kojima se koriste hemijska
sredstva
· Pooštrena kontrola zdravstvene ispravnosti proizvoda.
· Prateći kretanja na stranom i domaćem tržištu i na osnovu potreba, država savetodavno utiče na planiranje proizvodnje kako bi se kreirala realna cena proizvoda potrebna da obezbedi uslove za ponovni ciklus proizvodnje i koja što manje utiče na dalji talas poskupljenja
· Stvaranje takvih organizacija rada u poljoprivrednoj proizvodnji koje će dovesti do
pojednostavljivanja procesa proizvodnje i njene veće efikasnosti
U 21. veku neophodno je stvoriti uslove za moderniju poljoprivrednu proizvodnju koja bi za cilj imala značajno povećanje kvantiteta i kvaliteta proizvoda kako bi svojom cenom bili dostupni širokim slojevima društva što bi dovelo do povećanja kvaliteta zdravlja i ukupnog kvaliteta života.

Industrija
Uloga industrije je zadovoljenje svih ljudskih potreba i konstantno poboljšavanje kvaliteta života.
Industrija jedne zemlje je pokazatelj njene nezavisnosti, ukupnog stepena razvoja, naučno-tehničkih dostignuća, kvaliteta obrazovanja, životnog standarda. Nažalost krupni kapital je osnovnu ulogu industrije pretvorio u stvaranje ogromnih profita pri čemu se često ljudske potrebe fabrikuju, kvalitet proizvoda smanjuje kako bi se postigao kontinuitet u proizvodnji, društveni napredak blokira od strane velikih kompanija radi sopstvenog opstanka, koriste se tehnologije i materije koje ugrožavaju prirodnu sredinu.
Naša zemlja je u protekle dve decenije doživela drastičan pad proizvodnje, tehnički je nazadovala, došlo je do gašenja velikog broja fabrika u gotovo svim oblastima industrijske proizvodnje, do privatizacije industrijskih kompleksa od strane domaćeg i stranog kapitala najčešće u oblastima primarne sirovinske obrade I do velikog spoljno-trgovinskog deficita u oblasti industrijske proizvodnje. Posledice se ogledaju u:
· Povećanoj nezaposlenosti
· Padu društvenog standarda
· Većoj ekonomskoj zavisnosti zemlje
· Usporenom društvenom i tehničko-tehnološkom napretku
· Odlasku stručnog kadra u inostranstvo

Kako bi bila u mogućnosti da pokrene proizvodnju država mora da pokrene niz konkretnih mera za revitalizaciju postojećih i izgradnju novih industrijskih kapaciteta. Moraju se suštinski izmeniti uslovi u kojima se industrija razvija i moraju se njeni osnovni ciljevi postaviti kao primat u odnosu na ciljeve krupnog kapitala.
Neke od osnovnih mera za postizanje ovog zadatka su:
· Kompletno preispitivanje i zaustavljanje dalje privatizacije preduzeća
· Zabrana privatizacije prirodnih resursa i bogatstava
· Na osnovu svih relevantnih faktora, analizi domaćih potreba i mogućnostima plasmana robe na stranim tržištima doneti jasnu strategiju razvoja
· Raditi na povećanju izvoza gotovih proizvoda i smanjenju izvoza sirovina
· Primeniti efikasne mere zaštite na one proizvode čiji bi plasman ugrozio postojeću privredu
· Raditi na marketingu naših industrijskih proizvoda u inostranstvu
· Primenjivati najsavremenije tehnologije u proizvodnim procesima
· Ulagati u stručno osposobljavanje kadra
· Uvoditi tehnologije koje ne ugrožavaju životnu sredinu
U uslovima otvorenog tržišta, većem stepenu tehnološkog razvoja zemalja zapada, pojavom Kine kao značajnog faktora na svetskom tržištu mnoge zemlje nailaze na poteškoće prilikom pravljenja strategije razvoja.
U tom kompleksnom sistemu naša zemlja mora pronaći svoju poziciju koja će joj obezbediti nesmetan prosperitet zarad boljeg kvaliteta života njenih građana.

Saobraćaj
Saobraćaj je jedna od najvažnijih elemenata razvoja kako privrede tako i celog društva. Od kvaliteta njenih unutrašnjih i spoljnih veza između društvenih i privrednih subjekata zavisiće brzina razvoja svih ostalih grana privrede. Nažalost u 21. veku kvalitet naših saobraćajnih veza su daleko ispod potrebnog nivoa. Veliki broj saobraćajnih projekata započetih pre više decenija još uvek nisu privedeni kraju. Kompanije koje su na sebe preuzele zadatak izgradnje saobraćajnica u većini primera su projekat izvele nedovoljno profesionalno I kvalitetno pa je nakon određenog vremenskog perioda bila neophodna njihova revitalizacija. Pozicija naše
zemlje kao veze između Evrope i Azije ugrožena je zbog nesposobnosti svih dosadašnjih političkih subjekata da dovrše saobraćajnicu poznatu pod nazivom Koridor 10. Najbitniji problemi saobraćajnog razvoja su:
· Izuzetno loše stanje većine magistralnih pravaca drumskog saobraćaja
· Slaba saobraćajna infrastruktura u većini gradova
· Slaba infrastruktura i mali stepen iskorišćenja železničkog saobraćaja
· Mizeran procenat korišćenja rečnog saobraćaja
· Nedovoljan broj i zastarelost sredstava vazdušnog saobraćaja
· Nedovoljno razvijena infrastruktura PTT saobraćaja

Svi ovi problemi su doveli do otežanog razvoja zemlje, otežanom poslovanju preduzeća i međusobnog udaljavanja ljudi. Kako bi se društvo dovelo do potrebnog stepena razvoja neophodno je poboljšati kvalitet saobraćanih veza i maksimalno iskoristi prednosti svih vidova transporta roba i usluga. Potrebno je doneti jedinstvenu strategiju razvoja saobraćaja u cilju bržeg i bezbednijeg transporta ljudi i roba. Neophodno je:
· Obnoviti sve postojeće saobraćajnice sa posebnim osvrtom na kvalitet izrade, propisane
standarde gradnje i njihovu bezbednost
· Raditi na izgradnji novih modernih saobraćajnica koje bi omogućile bolje veze kako između
domaćih tako i sa stranim subjektima
· Nabaviti moderna sredstva prevoza u svim vidovima javnog saobraćaja
· Sredstva koja potiču iz raznih vidova taksi i poreza vezanih za saobraćaj usmeriti sa javne
potrošnje na gore navedene ciljevi

Turizam i ugostiteljstvo
Naša zemlja poseduje izuzetno veliki potencijal za razvoj turizma i ugostiteljstva s obzirom na svoj geografski položaj, klimatske uslove, saobraćajne veze i bogato kulturno i istorijsko nasleđe. Shodno tome u celoj zemlji razvijani su turistički i ugostiteljski centri velikih kapaciteta namenjenih domaćim i stranim gostima. Tokom procesa tranzicije i privatizacije veliki broj tih centara je promenio namenu, u stečaju ili prešao u ruke privatnih vlasnika koji su ih rekonstruisali u elitna mesta nedostupna prosečnom radnom čoveku. Treba ukazati i na:
· Nedovoljna ulaganja države u objekte od istorijskog i kulturnog značaja
· Slab marketing domaćih turističkih mesta i događaja
· Nedostatak kvalitetnih saobraćajnih veza i osnovne infrastrukture
· Nedostatak dovoljnog broja i kvaliteta hotelskih kapaciteta
· Visoke cene ugostiteljskih usluga u odnosu na društveni standard
Rešavanjem ovih problema uz rast standarda stanovništva doprineće razvoju turizma i ugostiteljstva I poboljšanju kvaliteta života kao i međusobnom zbližavanju ljudi iz raznih delova zemlje i inostranstva.
Komunistička partija smatra da sve grane privrede treba ravnomerno razvijati ali da gore navedene imaju najveći potencijal razvoja pa im shodno tome treba obezbediti uslove za nesmetan razvoj. Pri tom ne treba zaboraviti treba da su ciljevi privrede vezani za potrebe i razvoj širokih društvenih slojeva,a ne kompanija i privatnog kapitala.

Poštovanje tekovina Narodno-oslobodilačke borbe
U poslednje dve decenije prisutna je pojava menjana istorijskih fakata vezanih za period drugog svetskog rata. Aktivnim delovanjem nacionalističkih istoričara, analitičara i ostalih radnika kulture koji su se angažovali na osporavanju partizanskog pokreta kao nosioca borbe protiv okupatora, iskrivljena je realna slika o akterima rata što je direktno dovelo do zaoštravanja odnosa između naroda u bivšoj Jugoslaviji. Takođe to je dovelo i do nepoznavanja istorije kod mladih generacija što je negativno uticalo na njihov razvoj. Ovakva
politika falsifikovanja istorije naročito je primetna u današnjem sistemu obrazovanja, menjanju naziva ulica, državnih i društvenih ustanova i ostalih javnih objekata sa ciljem negiranjem aktivne uloge komunističke partije u odbrani naroda u drugom svetskom ratu i njenom naporu u izgradnji zemlje i društva.
Komunistička partija će svim sredstvima javnog informisanja, manifestacijama, tribinama i ostalim organizovanim vidovima uticaja na javno mnjenje menjati sadašnju svest o narodno-oslobodilačkoj borbi a naročito kod mlađe populacije. Komunistička partija će zahtevati objektivno iznošenje činjenica u sistemu obrazovanja. Zalagaće se za vraćanje naziva ulica ljudi koji su polaganjem svojih života omogućili slobodu I nezavisnost naše zemlje i našeg društva.

Internacionalizacija komunističkog pokreta
U uslovima ukrupnjavanja kapitala, njegovog internacionalnog karaktera i pojave globalizacije
neophodno je približavanje svih komunističkih partija u svetu i njihovo zajedničko nastupanje na međunarodnoj sceni. Zajedničkom analizom svetskih problema, razmenom informacija i stvaranju zajedničke strategije razvoja komunističkog pokreta u svetu obezbediće se brži i lakši trijumf komunističke ideje kao osnovnog pokretača društvenog razvoja i osnovnog elementa za stvaranje boljeg, humanijeg društva.